Kada se govori o razvoju digitalnog proizvoda, često se prvo pomisli na aplikaciju.
Na ekran, dizajn, gumbe, prijavu, korisničko sučelje i funkcije koje se vide na prvi pogled.
To je razumljivo, jer je aplikacija najvidljiviji dio proizvoda. Ona je ono s čime korisnik dolazi u kontakt. Kroz nju se nešto unosi, prati, potvrđuje, naručuje ili pregledava.
Ali proizvod nije samo ono što se vidi na ekranu.
Dobar digitalni proizvod počinje puno ranije od samog razvoja aplikacije. Počinje razumijevanjem problema koji se rješava, ljudi koji će ga koristiti i načina na koji taj proizvod mora živjeti u stvarnom radu.
Aplikacija je samo vidljivi dio proizvoda
Korisnik najčešće vidi jednostavan ekran.
Jedan pregled, jednu obavijest, jedan obrazac ili jedan gumb.
Ali iza toga stoji niz odluka koje nisu uvijek vidljive. Što korisniku treba prikazati odmah, a što sakriti? Kada je podatak važan, a kada samo stvara buku? Što se može automatizirati, a gdje čovjek i dalje treba ostati u odluci? Što se događa kada nešto ne radi kako je zamišljeno?
Ta pitanja nisu samo tehnička.
Ona određuju hoće li proizvod stvarno pomagati ili će postati još jedan alat koji korisnik mora dodatno održavati.
Aplikacija može izgledati dobro i tehnički raditi ispravno, a da svejedno ne riješi stvarni problem. To se događa kada se prerano krene u izvedbu, a premalo vremena provede u razumijevanju konteksta.
Prvo treba razumjeti stvarni problem
Nije svaki zahtjev odmah dobar smjer za razvoj.
Ponekad korisnik traži određenu funkciju jer zna opisati ono što mu trenutno smeta. Ali iza tog zahtjeva često stoji širi problem.
Možda se previše toga unosi ručno. Možda informacije kasne. Možda se odluke donose na temelju pretpostavki. Možda se isti podaci prepisuju kroz više sustava. Možda ljudi rade dodatne provjere samo zato što nemaju povjerenja u postojeći proces.
Ako se razvije samo ono što je netko prvo zatražio, postoji opasnost da se napravi funkcija, ali ne i rješenje.
Zato je važno razumjeti kako posao stvarno izgleda prije nego što se počne graditi proizvod.
Koji se koraci ponavljaju? Gdje nastaju pogreške? Tko koristi informacije? Kada je potrebna reakcija? Što se događa ako netko nešto zaboravi, preskoči ili unese krivo?
Tek tada tehnologija dobiva smisao.
Proizvod mora pratiti način rada
Dobar proizvod ne bi trebao tjerati korisnika da nepotrebno mijenja cijeli način rada.
Naravno, ponekad je promjena procesa korisna. Ako je postojeći način rada nejasan, spor ili pun ručnih koraka, proizvod ga može pojednostaviti. Ali ta promjena mora imati razlog.
Ako korisnik zbog novog alata mora raditi više nego prije, proizvod nije olakšao posao. Samo je dodao još jedan sloj.
Zato je važno da se digitalni proizvod uklopi u stvarnu svakodnevicu korisnika.
Ako osoba nešto provjerava više puta dnevno, pregled mora biti jasan. Ako se odluka mora donijeti brzo, informacija ne smije biti zakopana. Ako se obavijest šalje prečesto, korisnik će je s vremenom prestati doživljavati ozbiljno. Ako sustav traži previše ručnog unosa, ljudi će ga zaobilaziti kad god mogu.
Proizvod nije dobar zato što ima puno mogućnosti.
Dobar je kada se koristi prirodno, bez stalnog objašnjavanja i bez osjećaja da se posao radi zbog sustava, umjesto da sustav radi zbog posla.
Stabilnost je dio proizvoda
U razvoju se često najviše govori o funkcijama.
Što proizvod može? Koje ekrane ima? Koje podatke prikazuje? S čime se povezuje?
Ali stabilnost je jednako važan dio proizvoda kao i svaka funkcija.
Ako nešto radi samo u idealnim uvjetima, to nije dovoljno. Proizvod mora raditi ponavljivo, u stvarnim uvjetima, s različitim korisnicima, različitim navikama i situacijama koje nisu uvijek uredne.
Ljudi zaborave unijeti podatak. Internet ponekad ne radi. Uređaj se odspoji. Vanjski sustav promijeni pravilo. Korisnik napravi nešto što nismo predvidjeli. Proces se promijeni nakon nekoliko mjeseci.
Sve su to normalne situacije.
Zato se o stabilnosti, greškama, iznimkama i održavanju ne bi trebalo razmišljati tek na kraju. To je dio proizvoda od početka.
Održavanje se mora planirati od početka
Digitalni proizvod ne završava onog trenutka kada se prvi put pusti u rad.
Tada zapravo počinje njegov stvarni život.
Korisnici počnu koristiti sustav na načine koje nije uvijek moguće potpuno predvidjeti. Pojave se novi zahtjevi. Neki dijelovi se pokažu važnijima nego što se očekivalo. Neki se ne koriste. Procesi se mijenjaju. Podaci se gomilaju. Integracije treba pratiti.
Ako se od početka ne razmišlja o održavanju, proizvod s vremenom postaje težak za mijenjanje.
Svaka nova funkcija postaje rizična. Svaka izmjena traje predugo. Sustav koji je trebao pomoći postaje nešto oko čega se stalno mora paziti.
Zato dobar proizvod mora biti građen tako da može rasti, mijenjati se i ostati razumljiv i nakon prve verzije.
Ne mora sve biti savršeno od prvog dana, ali mora postojati jasan smjer.
Tehnologija dolazi nakon svrhe
U razvoju proizvoda lako je krenuti od tehnologije.
Koji framework koristiti? Koja baza podataka? Koja aplikacija? Koja integracija? Koja automatizacija?
To su važna pitanja, ali nisu prva pitanja.
Prvo pitanje je: što ovaj proizvod treba promijeniti u stvarnom radu?
Treba li smanjiti ručni unos? Ubrzati reakciju? Povezati podatke koji su sada odvojeni? Smanjiti broj pogrešaka? Dati bolji pregled? Ukloniti ponavljajući posao?
Kada je svrha jasna, tehnološke odluke postaju jednostavnije.
Ne traži se najatraktivnije rješenje, nego ono koje najbolje odgovara problemu, korisniku i načinu korištenja.
Ponekad je to aplikacija. Ponekad automatizacija procesa. Ponekad integracija između sustava. Ponekad jednostavan pregled podataka koji zamjenjuje deset poruka i pet ručnih provjera.
Bitno je da tehnologija ne bude sama sebi razlog.
Proizvod mora imati stvarnu vrijednost u radu
Na kraju, razvoj proizvoda nije samo pisanje aplikacije.
Aplikacija je važna, ali ona je samo jedan dio cijelog sustava.
Pravi proizvod uključuje problem koji se rješava, korisnika koji ga koristi, podatke koji se prate, odluke koje se donose, greške koje se mogu dogoditi i održavanje koje dolazi nakon prve verzije.
Ako se sve to zanemari, može se napraviti nešto što izgleda dobro, ali ne mijenja puno u praksi.
A cilj dobrog proizvoda nije da samo postoji.
Cilj je da nekome pojednostavi posao, smanji nepotrebne korake, poveže ono što je prije bilo odvojeno i omogući jasniji pregled nad stvarima koje su važne.
Tek tada aplikacija postaje proizvod.
Ne zato što ima puno funkcija, nego zato što ima jasnu svrhu.
Povratak na listu objava